|
Nijedan čovjek nije otok E.Hemingway
Oduvijek je poznata želja ljudi da budu okruženi drugima. Evolucijski gledano, svoje osnovne potrebe možemo zadovoljiti samo u odnosu s drugim ljudima. Zadovoljenje potrebe za sigurnošću, potrebe za pažnjom, te kada smo sasvim mali potrebe za hranom i vodom ovisi o drugima. Tako se zna da je podražaj koji novorođenče najviše voli i na njemu najduže zadržava pažnju upravo drugo lice - to se objašnjava time što su drugi novorođenčetu potrebni za zadovoljavanje osnovne potrebe za preživljavanjem.
Izoliranjem od drugih ljudi, postajemo, u najmanju ruku, nesretni. Drugi nam služe kao pružatelji nagrada - povećanje samopoštovanja, utjeha, smirenje, povećanje užitka... Upravo zbog toga težimo za (dobrim odnosima) s drugima, i za ostvarivanje tih odnosa smo spremni učiniti i podnijeti svašta.
A što se dešava kada tih odnosa nema? Daniel Dafoe u svom romanu „Robinson Crusoe" daje imaginarnu sliku takve situacije, a eksperimenti psihologa diljem svijeta potvrđuju tu priču. Izolirajući pojedince koji pristaju na to dobrovoljno, pokazalo se da tako izolirani ljudi mogu izdržati samo određeni period. Bexton i sur. su izveli eksperiment potpune izolacije od svih osjetila dobrovoljnih ispitanika. Zatvorili su iz u zvučno izoliranu prostoriju, stavili tamne naočale, dali slušalice koje su zaustavljale svaki zvuk, debele rukavice na ruke kako bi spriječili dodirne osjete. U tom stanju ljudi su izdržali vrlo kratko (na zahtjev su odmah smjeli izaći van). No učinci takve izolacije su bili dramatični - halucinacije, psihotična ponašanja, dezorjentacija, konfuzne misli... Takvi su učinci i kada ljude izoliramo i od drugih ljudi. Vrijeme koje mogu izdržati nasamo bez drugih ljudi, ali imajući druge podražaje (knjige, papiri, igre...) je nešto duže (dok su u potpunoj izolaciji ljudi izdržavali od 20-tak sati do 3 dana, u izolaciji samo od drugih ljudi su izdržavali od 3 sata do 8 dana).
I ovi eksperimenti pokazuju kolika je fizička potreba za drugim ljudima - kada mozak nema dovoljno podražaja izvana, mora ih stvoriti sam, pa makar i halucinacijama. Tako da su ljudi za ostvarivanje kontakata s drugima spremni učiniti svašta i podnijeti svašta. No što kada ne moramo puno truda uložiti, a imamo mogućnost da ostvarimo socijalne kontakte? Upravo tu mogućnost nam nude socijalne mreže poput Facebooka.
Gledajući objektivno, ono što nam se nudi je ostvarivanje kontakata bez puno muke - bez odbijanja, bez dugih vožnji na sastanke, bez plaćanje pića/večera, možda možemo ponuditi drugome neku ljepšu verziju sebe... A to zvuči vrlo primamljivo. U upravo u tome leži razlog popularnosti socijalnih mreža.
Prosječan korisnik ima oko 130 prijatelja; Prosječan korisnik šalje oko 8 poziva za prijateljstvo svakog mjeseca; Prosječan korisnik provodi više od 55 minuta dnevno na Facebooku;
Uz popularni Facebook, na Internetu se nudi mnogo drugih socijalnih mreža (Twitter, Myspace, LinkedIn, Iskrica...), a činjenica je da je u zadnjih godinu dana broj korisnika na Facebooku u Hrvatskoj porastao za 150%. Osim novih profila, Facebook je i mreža na koju se dnevno učita novih 14 milijuna fotografija. U zadnjih 5 godina, broj korisnika Facebooka se deset puta povećao, dok se broj korisnika i posjetitelja drugih mreža smanjivao.
Tema o kojoj se u zadnje vrijeme dosta govori je i činjenica da Facebook ne kontrolira dovoljno uvijete privatnosti, te zbog toga vrlo često dolazi do zlorabljenja podataka sa Facebooka - dolazi do lažnih profila (s imenima popularnih osoba), uzimaju se privatni podatci pojedinca i iskorištavaju u razne svrhe (za medijsku promociju i sl.).
 | | Čestina korištenja Facebooka u svijetu. Hrvatska je na 3. mjestu, poslije Turske i Kolumbije |
Gledajući strukturu korisnika Facebooka, on je najpopularniji među tinejdžerima. Prema podatcima od 1.4.2010. broj hrvatskih korisnika na Facebooku do danas se popeo na 1.125.460 ljudi, od čega 839.560 punoljetnih, te smo treća zemlja na svijetu po popularnosti Facebooka.
Od nešto više od 1,1 milijuna aktivnih korisnika Facebooka u Hrvatskoj, njih 276.220 u dobi je između 13 i 17 godina. To ne bi bilo čudno, osim što djece prijavljene na Facebook te dobi ima 25.000 više nego što ih po statistici ima u cijeloj Hrvatskoj! Razlog ovom podatku leži u tome što Facebook nema valjane načine za provjeru starosti korisnika, te se s lažnim datumom rođenja može prijaviti bilo tko (kao, uostalom, i posjetiti bilo koju stranicu na Internetu namijenjenu odraslima).
 | | Broj dnevnih posjeta pojedinoj socijalnoj mreži |
Facebook ima svojih prednosti - on je i osmišljen kao virtualno mjesto na kojem se ljudi upoznaju i izmjenjuju informacije. Nastao je, podsjetimo, na Harvardu, kao pomoć u komunikaciji kolega iz znanstvenih krugova, te se 2004. proširio svijetom. Upravo u lakoći komunikacije, rušenju geografskih barijera te uštedi vremena u komunikaciji leže njegove najveće prednosti. Ali kao i sve, podložan je zloupotrebi.
Svatko sam odlučuje kakve i koliko će „statusa" objaviti, svatko sam pritišće „Prihvati" ili „Ignoriraj" na zahtjevima za prijateljstvo ili zahtjevima za ulazak u pojedine grupe. Isto tako svatko sam odlučuje koje će fotografije i video zapise objaviti. No, promišljenu odluku o tome može donijeti pojedinac koji je svjestan svih opasnosti koje mu donosi virtualni svijet (i to ne samo Facebook!) A kritično mišljenje je vještina koja se uči i razvija cijeli život.
Zbog specifičnosti svoje dobi, djeca i mladi ponekad nisu u mogućnosti objektivno procijeniti sve prednosti i nedostatke Interneta i socijalnih mreža. Tu u igru ulaze roditelji. Oni su ti koji bi trebali pratiti što dijete čini, te koliko vremena i kako ga provodi - ne samo na Internetu, nego uopće. Roditelji su ti koji bi trebali svom djetetu objasniti sve potencijalne opasnosti koje Internet nosi. Ponekad, istina, roditelj o Internetu zna manje od djeteta, ali to treba služiti samo kao poticaj da se nauče neke nove stvari.
No činjenica je, da je danas mjerilo uspjeha koliko tko ima prijatelja na Facebooku (iako je istraživanje Dunbara sa Oxforda pokazalo da ljudski mozak može održati zadovoljavajuće kontakte s oko 150 ljudi - što potvrđuju i podatci sa Facebooka koji pokazuju da bez obzira na broj Facebook prijatelja, kontatke održavamo upravo sa oko 150 ljudi). No mjerila socijalnog uspjeha se kod djece i mladih mijenjaju jako brzo, puno brže nego to roditelji mogu pratiti. Dokle god druženje preko socijalnih mreža ne ugrožava druge obaveze djeteta i djetetove socijalne odnose sa "živim" ljudima, ne bi trebalo previše brinuti.
O sigurnosti djece na Internetu možete pročitati u brošuri.
Činjenica da se u prosjeku na društvenim mrežama provede dnevno jedan cijeli sat govori o „gladi" za kontaktima sa drugim ljudima. Većina vremena na društvenim mrežama odlazi na komunikaciju s drugima i igrice (koje su najčešće takve da ovise o komunikaciji i razmjeni predmeta potrebnih za igru između ljudi). To pokazuje nepresušnu potrebu ljudi da imaju druge „tu negdje" oko sebe. Pa makar samo i u virtualnom obliku. Za stvaranje veza s drugima potrebno je osigurati nekoliko stvari: privlačnost, sličnost, uzajamnost i blizinu. U slučaju kontakata preko Internetskih društvenih veza, blizina je osigurana modemom i brzom Internetskom linijom. Što znači puno manje truda nego osiguravanje fizičke blizine. Upravo zbog te lakoće uspostave kontakata može se stvoriti kod labilnijih ljudi i ovisnost o Facebooku, koja može ugroziti socijalno ali i radno funkcioniranje ljudi (primjere gubitka posla zbog igrica na Facebooku ili zbog komentara na Facebooku čitamo često u medijima)
Bezbroj je savjeta kako osigurati svoju privatnost na Internetu koje nam prenose mediji (ti isti mediji koji „privatne" informacije sa Facebooka koriste kao oblik izjave pojedinca ili kao dokaz za tezu u nekom članku), ali ono što je najvažnije imati na umu je, da je Internetski svijet virtualni svijet. Da svatko u tom svijetu nosi osobnu odgovornost za podatke koje iznosi, te da je najveća prednost tog svijeta upravo činjenica da te podatke nitko ne provjerava.
Tako da UVIJEK treba s oprezom uzimati informacije drugih ljudi koje daju na bilo koji način putem Interneta, ukoliko te ljude ne poznajemo osobno (pa možda čak i tada). Isto tako valja se uvijek podsjetiti kako, iako zahtijevaju najviše truda, energije i vremena, dobri odnosi s pravim živim ljudima ipak su najbolji način zadovoljavanja potrebe za društvom koja je u svima nama.
____________________________________________
Članak izradila:
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica - psihologinja
vezani članci:
Mediji i djeca
Nasilje na kompjutoru, televiziji...
Djete, televizija, kompjutor
|
|
| 19. svibnja 2010. |
Otvoreno
1509 puta |
|
