|
 |
Slušao sam neki dan razgovor dvoje mladića svojih sedamnaest godina, onako kroz šalu, upita jedan, da li je kod nas u Hrvatskoj zakonom propisano kad se može stupiti u seksualne odnose. Nisam se iz pristojnosti upuštao u njihovu zafrkanciju na tu temu, ali me ponukalo da nešto na tu temu i kažemo s obzirom da je ljeto savršeno godišnje doba za nova poznanstva, seks i neozbiljno čavrljanje o ozbiljnim temama. Naravno, da zakon ne propisuje dob za stupanje u seksualne odnose što bi bilo ozbiljno uplitanje u ljudska prava.
Seksualna prava su osnovna i opća ljudska prava zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Na 14. Svjetskom seksološkom kongresu u Hong Kongu 26. kolovoza 1999. godine prihvaćena je Deklaracija o seksualnim pravima koja kaže da je zdravlje osnovno ljudsko pravo pa tako i seksualno zdravlje mora biti osnovno ljudsko pravo. Da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, sljedeća seksualna prava moraju biti prepoznata, promicana poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima.
 |
Seksualno zdravlje je rezultat okruženja koje prepoznaje, poštuje i primjenjuje seksualna prava- ističe se u Deklaraciji te se navode sljedeća seksualna prava:
- Pravo na seksualnu slobodu koja obuhvaća mogućnost potpunog izražavanja osobnih seksualnih potencijala. To isključuje sve vrste seksualne prisile, eksploatacije i zlostavljanja, bilo kada i u bilo kojoj situaciji. Osobni seksualni potencijal uključuje privlačenje i osvajanje partnera, spolnu želju, učestalost i trajanje spolnog odnosa te zadovoljavanje sebe i partnera tijekom snošaja.
- Pravo na seksualnu autonomiju, seksualni integritet i sigurnost seksualnog tijela. Ovo pravo uključuje sposobnost donošenja samostalnih odluka o vlastitom seksualnom životu unutar konteksta osobne i društvene etike.Isto tako obuhvaća kontrolu vlastitog tijela i uživanje u vlastitom tijelu slobodno od zlostavljanja, sakaćenja i nasilja svake vrste.
- Pravo na seksualnu privatnost što uključuje pravo na vlastite intimne odluke i ponašanja, sve dok se njima ne ugrožavaju seksualna prava drugih.
- Pravo na seksualnu jednakost koje se odnosi na slobodu od svih vrsta diskriminacije bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru, te fizičku ili emocionalnu različitost.
- Pravo na seksualni užitak. Seksualni užitak, uključujući autoerotizam, izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i duhovne dobrobiti. Mozak je uvelike uključen u seksualno iskustvo i užitak. On odgovara na rad hormona i prerađuje emocije. Neki smatraju mozak najvažnijim seksualnim organom.
- Pravo na emocionalno seksualno izražavanje koje jest više od erotskog užitka ili seksualnog čina. Svatko ima pravo izražavati svoju seksualnost kroz komunikaciju, dodir, emocionalno izražavanje i naposljetku ljubav.
- Pravo na slobodu seksualnog udruživanja obuhvaća mogućnosti sklapanja braka, razvoda i uspostavljanaja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica. „Grupnjaci" nisu seksualne zajednice, no nisu ni bez pravila. U swingerskom svijetu vrijede stroga pravila i novosti brzo putuju. Ako se bilo tko pokuša seksati bez zaštite, brzo stječe lošu reputaciju i ispada iz „opticaja". Pravilo zaštite jedno je od najznačajnijih pravila i zbog njega spolno prenosive bolesti nisu prisutne u svijetu swingera. Ovdje bi netko mogao tvrditi suprotno, ali pod rječju swinger podrazumijevamo vrlo specifičnu zajednicu. Swinger nije svatko tko se seksa u troje ili se povremeno upušta u orgije, posebno pod utjecajem droga ili alkohola. Takvi podvizi, posebno sa strancima ili slučajnim znancima, u inozemstvu ili na dopustu, ubrzo mogu loše završiti. Swingeri vole tvrditi da se radije seksaju bez zaštite s bilo kojim poznatim swingerom ( ili s nekim, tko je član iste zajednice), nego sa slučajnom „vanilla" osobom, što je sretnu u baru ili na plesnom podiju.
- Pravo na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore koje obuhvaća pravo na odlučivanje o roditeljstvu, broju djece, dobnoj razlici među djecom, te pravo slobodnog pristupa sredstvima kontrole i reguliranja plodnosti.
- Pravo na seksualnu informaciju temeljenu na znanstvenom istraživanju koje podrazumijeva da seksualna informacija treba nastati kroz proces nesmetanog i etičnog znanstvenog istraživanja, te da, na odgovarajuće načine, treba biti diseminirana na svim društvenim razinama.
- Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti koje je cjeloživotni proces, koji počinje od rođenja i treba uključivati sve društvene institucije te;
- Pravo na zaštitu seksualnog zdravlja koja treba biti dostupna i za prevenciju i za tretman seksualnih nedoumica, problema i poremećaja svih vrsta.
 |
Upravo seksualno zdravlje jest osnovni problem koji ističu svi svjetski kongresi seksologije, a u zaštiti reproduktivnog zdravlja, mladi u dobi od 14 do 19 godina imaju posebno mjesto budući da su zdravstveni problemi adolescentne dobi, vezani uz reproduktivno zdravlje, ovisni o rizičnom spolnom ponašanju u toj dobi, a dugoročnim posljedicama utječu na reproduktivno zdravlje i plodnost te zdravstvene probleme u budućnosti.
Zato seks jest važan. Ta nespretna izmjena tjelesnih tekućina dovodi do rađanja novog ljudskog bića i prijenosa genetskih podataka na sljedeći naraštaj. Međutim seks nije samo sredstvo razmnožavanja. Biološka potreba prenošenja gena seksualnim odnosom razvila se tijekom tisućljeća u psihološku sposobnost ljudi da osjete seksualnu želju i dožive vrhunac kao posebno intenzivan oblik tjelesnog i emocionalnog užitka.
Seks je postao seksualnost koju definiraju naše pojedinačne želje koje su se pak razvile u društvenom svemiru višestrukih seksualnosti kao heteroseksualno, homoseksualno, biseksualno, fetišističko, parafilijsko (koju karakterizira želja odrasle osobe da mu se oblače pelene ili da se na neki drugi način tretira kao malo dijete), nimfomansko, normalno, devijantno, perverzno. Usprkos ekonomskim i političkim ograničenjima piše McNair te konvencionalnim moralnim pravilima, možemo eksperimentirati našom seksualnošću, dorađivati je ili njome manipulirati, poboljšavati je ili uz pomoć dostupnih kontracepcijskih tehnologija) potpuno odvojiti od njene reproduktivne funkcije.
U istraživanju seksualnosti mladih koje je proveo dr Dubravko Lepušić u sklopu projekta „Znanje je užitak" između 2008. i 2010. godine na 2295 učenika trećih i četvrtih razreda u 51 srednjoj školi diljem Hrvatske došlo se do rezultata da njihovo znanje o spolno prenosivim bolestima, rizicima i kontracepciji daleko je ispod razine koju pokazuju njihovi vršnjaci u zapadnoj i sjevernoj Europi, u kojoj je seksualna edukacija mladih već godinama dio školskih programa i ima sasvim opipljive rezultate. Pri tom se „moralna nervoza" odnosno strah od ranog stupanja mladih u seksualni život pokazala neutemeljenom, dobra edukacija temelj je zdravog seksualnog života, a sama dob tada je u drugom planu.
Skandinavske zemlje imaju edukaciju o spolno odgovornom ponašanju od 50-tih godina prošlog stoljeća te su mlade Finkinje u tom pogledu najobrazovanije u Europi. Iako najranije stupaju u spolne odnose, prosječno s 15 godina, stope spolnih bolesti i maloljetničkih trudnoća kod njih su najniže- ističe dr. Lepušić. U mlađoj adolescenciji ne postoji fizička ni psihička zrelost za stupanje u spolne odnose, stoga smatram da bi do 15. godine trebalo provoditi apstinenciju, a loša je vijest smatra dr. Lepušić da kod nas ne postoje spolna higijena i kultura odlaska liječniku te da su naši adolescenti skloni promiskuitetu, ali čak njih 97% je reklo da ima potrebu za seksualnim odgojem.
No da se vratimo dečkima s početka teksta- važno je i seksati i raspravljati o seksu jer kako kaže slavna Zsa Zsa Gabor: „Svuda oko nas toliko je seksa da većina muškaraca ne zna šta bi s njim započela."
Priredio: Boris Poljanac
___________________________________________________
Korištena literatura:
1. Wikipedia- Svjetski seksološki kongresi
2. Istraživanje „Znanje je užitak"-autor dr Dubravko Lepušić
3. Brian Mc Nair: „Striptiz kultura"
|
|
| 4. kolovoza 2011. |
Otvoreno
431 puta |
|
