Naslovnica
O centru
Aktivnosti
Djeca i mladi
Roditelji
Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom
Želite li znati više?
Stručni članci
Fotogalerija
Arhiv
Kontakt
 

Djeca i mladi
Što s nadarenom djecom?
Nadarenost i/ili darovitost
Radionica "Emocije i komunikacija u vezi" u Strukovnoj školi Virovitica
Roditelji
Sramežljivost - 2. dio
Sramežljivost kod djece - 1. dio
Radionica za roditelje i djecu
Izrada Internet stranice
1dva
 

Razvoj dječjeg crteža

Vrlo često, pod pristiskom velike želje da nam dijete bude uspješno, napredno, kompetentno, zadovoljno... želimo procjeniti da li postoji još nešto što mu trebamo mi kao roditelji pružiti, dati, omogućiti...
Kako djeca nisu toliko "opterećena" time - jer nisu kognitivno sposobna izreći jasno svoje potrebe, a najčešće i sve što žele, čega su svjesni, i traže - pokušavamo dokučiti djetetov unutarnji svijet kroz razne projektivne i posredne metode. Jedna od tih metoda je i dječji crtež - što i kako naše dijete crta. Pa u tome često tražimo neko "dublje" značenje.

Razvoj dječjeg crteža može dati mnogo informacija o razvoju i potrebama djece. Neki testovi inteligencije (npr. Goodenough test crteža) se baziraju na slici, tj. crtežu ljudske figure, čije procjena posredno govori o intelektualnim sposobnostima djeteta.

O crtežu...

Sklonost crtanju ili slikanju u ranoj dobi može biti pokazatelj koliko je dijete talentirano. Ali to je samo mali dio cjelokupnog likovnog talenta.
Neke su specifične vještine koje utječu na izgled djetetovog crteža - inteligencija je jedna od tih vještina. Crteži djece niže inteligencije zaostaju za crtežima njihovih vršnjaka i sličniji su crtežima djece normalne inteligencije, ali niže kronološke dobi.

Osim inteligencije svakako su tu i neke umjetničke sposobnosti, potencijali i sklonosti.

Grafomotoričke vještine su također vrlo važne - dakle vještina fine motorike koja sadrži sposobnost pomicanja finih mišića ruku da se drži olovka i sposobnost usklađivanja onoga što želimo nacrtati s onime što vidimo - tzv. okulomotorna koordinacija.

Najčešće se sve ove specifične sposobnosti razvijaju istim tempom, te se poteškoće u razvoju crteža javljaju tek kod nekih posebnih odstupanja u razvoju - kao kod npr. mišićnih bolesti gdje nema mogućnosti normalnog razvoja mišića ruke.

U radu s djecom crtež može poslužiti i to na dva načina:
- kao oblik dijagnostike - kroz crtež se procjenjuju djetetove sposobnosti, emocionalne i socijalne vještine...
- kao oblik terapije - crtanjem se može izraziti neka trauma, proraditi tuga, strah...

Reći da točno pojedini crtež ukazuje na točno pojedinu emociju nije moguće - crtež je pomoćno dijagnostičko sredstvo, iako neke zakonitosti u "tumačenju" značenja crteža postoje:
  • sitni, stisnuti likovi često ukazuju na emocionalnu povučenost, sramežljivost;
  • tužna, bolesna djeca i/ili djeca sniženih int. sposobnosti manje koriste boje;
  • crnom bojom se bojaju"strašne" stvari ili predmeti ili osobe;
  • u crtežu obitelji često se veličinom pojedinih članova obitelji može procjeniti tko je "dominantan" lik (najveći nacrtan lik) - ta dominacija može biti ili u količini ljubavi koju dijete osjeća za roditelja i roditelj za dijete, ili u količini strogoće koju roditelj pokazuje djetetu.
Dakle, crtežom se mogu dobiti neke vrlo okvirna tumačenja djetetovog emocionalnog života, i nikada crtež ne smije biti jedino dijagnostičko sredstvo. Isto tako treba imati na umu, da se struktura crteža mijenja kod djeteta, čak i kroz par dana, te da je od crteža puno važnije i indikativnije tumačenje koje dijete daje onome što je nacrtalo.

Crtež kao terapija pomaže utoliko što dijete ponekad ne barata dovoljno velikim vokabularom da nešto opiše, ili jednostavno ne želi jer su neka sjećanja ili doživljali pretraumatski. Crtež može biti dobar početak razgovora, ali ponekad razgovor nakon crteža nije ni potreban, jer je samo crtanje odradilo svoju terapeutsku funkciju.

Faze razvoja crteža

Crtež djeteta se razvija kroz nekoliko faza. I samo savladavanje (grafomotoričko) crtanja pojedinih likova razvija se po određenom rasporedu.

Na slici ispod nacrtano je kada, s koliko godina, djeca savladavanju crtanje pojedinih geometrijskih likova, koji su podloga za crtež bogatiji detaljima.


Osim toga, sam crtež pokazuje neke zakonitosti u svom rzavoju koje se primijećuju kod sve djece:
  • 1. faza - faza šaranja - 1. do 3. godine
- škrabanje, nasumično crtanje. Djetetov je crtež potpuno slučajan, neprepoznatljiv.
- dijete ne crta s namjerom, nego crtežu nakon što je nacrtan daje značenje.
- važniji je proces crtanja nego produkt - što će crtanjem nastati.
- najčešće se crtaju krugovi, te se spajanjem krugova i crta stvaraju prvi likovi s značenjem.

  • 2. faza - faza simboličnog crteža - 3. do 6. godina 
- postoji namjera da se nešto nacrta - ideja koja vodi proces crtanja.
- crtež čovjeka se sastoji od kruga koji je glava te crta koje predstavljaju ruke i noge (javlja se oko 3.- godine). Najčešće nema razlike između crteža čovjeka i životinja. Tijekom te tri godine, dešava se razvoj dječjeg crteža čovjeka - polagano se diferenciraju dijelovi tijela, lik dobiva trbuh, prste, kosu... sve više detalja. Oko 4. godine dolazi do definiranja spola crtanog lika - crtaju se haljine, šminka, nakit.
- puno je važnije što je dijete nacrtalo nego sam proces crtanja.
- najvažnije stvari su na crtežu u prvom planu, dok ostale stvari, koje su nebitne, se nalaze sa strane na crtežu ili ih uopće nema (kod crteža obitelji, neki likovi ne postoje, iako je dijete svjesno njihova postojanja - npr. mlađi brat ili sestra).
- crtež je simboličan - nema realizma u precrtavanju, bojanju; crta se i boja se onako kako se djetetu u tom trenu čini "zgodnim".

  • 3. faza - faza realizma - 6. do 10. godina
- dolazi do intelektualnog skoka u mišljenju vaznim uz polazak u školu.
- crtež postaje realističan, ali su djeca još neuvježbana u tome.
- crtež je bogat detaljima, nema prostorne perspektive, te faza realizma počinje fazom intelektualnog realizma kada dijete želi nacrtati sve što zna (crtajući kuću crta sve prostorije, namještaj... makar se on izvana ne vidi; kroz hlače se crtaju noge...)

Nadarena i prosječna djeca prolaze iste faze razvoja crteža, jedina je razlika u tome što nadarena djeca puno brže prolaze ove faze.

  • 4. faza - faza umjetničkog crtanja - 10. godina i više
- javlja se samo kod neke djece, jer nakon 10-12. godina opada interes za crtanje kod djece, ostaje samo kod one djece koja imaju specifine sposobnosti.

______________________________________
članak izradila: Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije

Lik čovjeka kao "glavonožac" ili "punoglavac" - 3 godine

Lik čovjeka ima neke detalje - 4 godine

Lik čovjeka ima razdvojen trup od glave i detalje - 5-6 godina

 
23. kolovoza 2011.
Otvoreno
10183 puta