|
"Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni." Elbert Hubbard
Imati prijatelje najveće je bogatstvo svake osobe. Od najranije dobi pažljivo pratimo svoju djecu gledajući s kime će se družiti, tko će mu biti prijatelj. Nerijetko čujemo rečenice „Ivan mi je najbolji prijatelj" a drugi dan „Više se neću igrati s Ivanom" ili „neću ti biti prijatelj".
U ranoj dobi djeca prijateljstvo shvaćaju na drugačiji način nego odrasli, i upravo ti prvi kontakti temelj su dugotrajnijih prijateljstava, koja često traju i godinama.
Teorija kaže da su vršnjaci važni kao poučavatelji novih oblika ponašanja, kao moralna usporedba za procjenu vlastitog ponašanja, kao princip nagrade i kazne za određena ponašanja (kroz prihvaćanje ili odbacivanje). Također su važni za razvoj empatije, ali i za intelektualni razvoj jer djeluju kao poticaj.
Dojenačka dob
Susreti s vršnjacima ovise o roditeljima i ti su susreti ograničeni na druženje sa djecom roditeljevih prijatelja. Od 6 mjeseci starosti djeteta pojavljuje se interes za drugu djecu, pojavljuje se odnos s drugima, prva komunikacija, te su upravo ti odnosi temelj razvijanja socijalnih vještina
Predškolska dob
Od druge godine dolazi do razvoja interesa za drugu djecu, te se u predškolskoj dobi javlja učenje prvih pravih socijalnih vještina - rješavanje problema, suradnja, pregovaranje...
Ponašanje djeteta se prilagođava grupi, jer tada vršnjački odnosi postaju drugi po važnosti nakon obiteljskih odnosa. Ne možemo tada još govoriti o ikakvom konformizmu, jer se odnosi djece međusobno mijenjaju na dnevnoj razini - jednog dana mi je jedan osoba najbolji prijatelj, drugog dana drugo dijete...
Oko pete godine javljaju se „pravi" prijatelji, te tada kod svoje djece možete čudi da se u priči oko igranja spominju najčešće dva-tri ista imena.
Druženje se u ovoj dobi odvija kroz igru koja se pak razvija nekim svojim pravilima - od promatranja druge djece kako se igraju do prave suradničke igre.
U kasnoj predškolskoj dobi dijete bi se trebalo igrati s drugima surađujući, pregovarajući, javlja se igranje prvih društvenih igara, zajedničko osmišljavanje pravila...
| vrsta igre | opis | | promatranje | gledanje drugih kako se igraju bez uključivanja | | samostalna | samostalno igranje bez pokušaja uključivanja drugih | | usporedna | igranje pokraj druge djece, bez namjere uključivanja | | povezujuća | igranje s drugom djecom nečeg svima bliskog, ali bez podijele rada ili pravila | | suradnička | igranje u grupi koja je osmišljena radi obavljanja neke aktivnosti, s usklađenim postupcima članova grupe, prema pravilima |
Školska dob
U školskoj dobi povećava se važnost vršnjačke grupe kojoj dijete pripada. Javljaju se prva prava prijateljstva. Zavisno od dobi djeteta, prijateljstva se grade na različitim aktivnostima: dječaci se druže zbog zajedničkih aktivnosti - zato što nešto čine zajedno (igraju se, idu nekuda...) a djevojčice se druže zbog emocionalne vezanosti - odnosi djevojčica su dublji, puno više od dječaka djevojčice razgovaraju o interesima, hobijima, poteškoćama, simpatijama... Prijatelj je najvažniji vršnjački odnos, i on se i za djevojčice i dječake bazira na sličnosti - po spolu, dobi, interesima, hobijima...
U ranom pubertetu (od 11. godine) odnosi s vršnjacima su izrazito važni odnosi djeci - puno važniji nego u adolescenciji. Dok se u predškolskoj dobi, do otprilike 5. godine dječaci i djevojčice mogu dugo i kvalitetno igrati zajedno, u kasnijoj predškolskoj dobi (6-7 godina) dolazi do razdvajanja prijateljstava po spolu - djevojčice se igraju odvojeno, dječaci odvojeno. Iako je taj „raskol spolova" privremen - u adolescenciji se ponovno javlja interes za prijateljstva sa suprotnim spolom, jako je važno ne inzistirati djecu da se druže u toj dobi sa pripadnicima suprotnog spola, ukoliko ne žele, bez obzira koliko to vama odgovaralo.
Iako, vrlo je važno da dijete nauči što je to pritisak grupe, i to je jedna od lekcija koju djeca ne mogu saznati putem priče svojih roditelja - to moraju sami iskusiti i pronaći u sebi potencijale i snagu da zadrže svoje „ja" - nije važno da li je u pitanju borba oko igračke, borba oko statusa u razredu ili pitanje uzimanje alkohola, cigarete ili droge.
No, za utjehu roditeljima, jedno istraživanje je pokazalo da djeca tijekom cijelog perioda odrastanja, za neka „važna" pitanja uvijek odlaze svojim roditeljima. U istraživanju čije rezultate prikazujemo u tablici ispod, prikazan je postotak adolescenata koji traže odgovore od vršnjaka na neka važna pitanja - ispitanici su mogli izabrati vršnjake, roditelje ili ostati neodlučni (prema Vasta, Haith i Miller).
Pitanje
| dječaci
| djevojčice
| Na što potrošiti novac?
| 19%
| 2%
| Koju djevojku/mladića izabrati?
| 41%
| 47%
| Kako izabrati muža/ženu?
| 8%
| 9%
| Kako riješiti osobne probleme?
| 27%
| 53%
| Studirati ili ne?
| 0%
| 0%
| Koje časopise kupovati?
| 46%
| 51%
| U kojim društvenim događajima sudjelovati?
| 66%
| 60%
| Koje izborne predmete/slobodne aktivnosti izabrati u školi?
| 8%
| 16%
| Koliko biti intiman s mladićem ili djevojkom?
| 35%
| 24%
| Koje zanimanje izabrati?
| 0%
| 2%
|
U nekim „važnim" pitanjima, vidimo da adolescenti ipak neće niti pitati niti prihvatiti mišljenje vršnjaka, dok će im njihovo mišljenje biti važno u pitanjima izbora djevojke/mladića, kupovanju časopisa, gdje izlaziti i sl.
Dijete će o tome kako se grade odnosi s drugima učiti prvenstveno - od svojih roditelja. Kakve odnose roditelj ima s drugima oko sebe, kako ih gradi i na koji način ih održava prenijet će se na dijete. Ako roditelji žele naučiti dijete kako da uspostave kvalitetne odnose s drugima, oni prvenstveno moraju imati kvalitetne odnose.
Iako roditelj uvijek mora znati s kime se njegovo dijete druži, mora i paziti da ne nameće izbor prijatelja i ne ograničava slobodu izbora kod djeteta. Uvijek je dobro pozvati prijatelje u vlastitu kuću, upoznati roditelje te djece, i konačno biti svjestan da je izbor prijatelja djetetova stvar, te da socijalne odnose i kako se oni grade, nikakvim uputama ne možemo usaditi u svoje dijete - svađe i rasprave će uvijek biti dio odnosa s drugima, neprihvaćanje, odbijanje, prilagođavanje grupi... normalni su koraci u razvoju socijalnih vještina. I dijete ih mora prehodati - prije ili kasnije.
Izvori:
Vasta, Haith i Miller "Dječja psihologija"
Lacković Grgin "Samopouzdanje djece i mladih"
_____________________________________________
Članak izradila:
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica psihologinja
|
|
| 11. siječnja 2012. |
Otvoreno
460 puta |
|
