|
Danas se mnogo govori o ovom poremećaju, ali stručnjaci još uvijek nemaju sve odgovore koji sigurno zanimaju roditelje. Utvrđeno je da danas veći broj djece ima autistični spektar poremećaja nego prije deset ili dvadeset godina. Teško je reći da li se broj djece s ovim poremećajem stvarno povećava ili su ovakvi podaci dobiveni radi sve učestalijeg postavljanja dijagnoze kod mlađe djece i kod djece koja imaju blaže karakteristike poremećaja.
Dijagnoza autizma rijetko se postavlja prije prve ili druge godine života iz više razloga, a jedan od razloga je i taj da ima djece koja se normalno razvijaju u početku i tek nakon osamnaestog mjeseca života razviju simptome autističnog ponašanja. Često roditelji, pogotovo majke, zapravo dosta rano osjete da nešto nije u redu.
Ne postoji jedan specifičan uzrok nastanka autizma, već se smatra da razni čimbenici uzrokuju ovaj poremećaj. Bez obzira na uzrok najvažnije je prepoznati da dijete treba podršku i u kojim područjima te što ranije početi vježbati kod djeteta one vještine koje su nedovoljno razvijene.U zadnje vrijeme govorimo o čitavom spektru autističnog ponašanja, zato što djetetovo ponašanje može biti u većoj ili manjoj mjeri zahvaćeno ovim poremećajem. Ranom intervencijom povećavaju se šanse da će dijete bolje napredovati. Potrebno je uključiti stručnjake različitih profila i u vremenu sumnje u prisutnost teškoća, a i kasnije u pružanju odgovarajuće podrške djetetu.
Ovaj razvojni poremećaj se javlja prije 36.mjeseca života te uključuje poremećaje socijalizacije, komunikacije i ponašanja, što znači da djetetov društveni razvoj i društveni odnosi odstupaju od uobičajenoga, dijete teško uspostavlja komunikaciju, a njegovi interesi i aktivnosti su suženi i ponavljaju se.
Ako sumnjate da Vaše dijete pokazuje simptome auističnog spektra poremećaja obratite pažnju na ovih pet područja razvoja i ponašanja koja su karakteristična za djecu s ovim poremećajem::
1. Dijete se ne odaziva na vlastito ime
Jedno od novijih istraživanja potvrđuje da rani znak autizma može biti kada dijete ne reagira na svoje ime u dobi od godinu dana. Djeca s autizmom se okreću i gledaju prema osobi koja ih doziva samo u 20 % slučajeva. S druge strane, odmah reagiraju kada netko npr. uključi televizor. Dakle, neke zvukove ignoriraju, a na neke reagiraju premda su jednake glasnoće.
2. Dijete ne razvija združenu pažnju
Združena pažnja je pojam koji označava sposobnost da s drugima dijelimo pažnju prema predmetima i događajima zajedničkog interesa. Djeca s autizmom rjeđe pokušavaju usmjeriti pažnju druge osobe na predmet ili događaj pokazivanjem prstom ili izmjenjivanjem pogleda između predmeta i očiju druge osobe, npr. rijetko pokazuju svoje igračke roditeljima. Roditelji često primijete da dijete ne dijeli pažnju s njima dok pričaju ili gledaju neki predmet ili događaj.
Jedna od najčešćih teškoća kod djece s autizmom je i izbjegavanje kontakta očima.
3. Dijete ne imitira druge
Osnova učenja je imitacija, pa stoga djeca već u ranoj dobi imitiraju zvukove i pokrete koje primijete kod roditelja. Djeca s autizmom rjeđe imitiraju pokrete fine (npr. različite grimase) i grube motorike (npr. pljeskanje rukama, mahanje). Kada se igraju s igračkama rjeđe imitiraju tuđe ophođenje s igračkama.
4. Dijete ne reagira emocionalno na druge
Kada mala djeca primijete da drugo dijete plače znaju izgledati zabrinuto ili i sami počnu plakati ili sjednu pokraj djeteta i pokušavaju ga utješiti. Ova ponašanja izostaju kod djece s autizmom. Izgledaju kao da ne primjećuju smijeh ili plač druge osobe.
5. Dijete se ne uključuje u igru pretvaranja
U prvoj godini života dijete se počinje igrati na način da se pretvara da je npr. mama, pa tako hrani svoju lutku ili joj češlja kosu. Kasnije se ta igra razvija, pa lutke dobivaju ljudske karakteristike. Do druge godine života djeca s autizmom gotovo se uopće ne pretvaraju u igri. Neka djeca nisu zainteresirana za igračke, već se radije igraju sa npr. komadićem vrpce. Ako je dijete zainteresirano za igračke, onda se često igra uvijek s istim igračkama na uvijek isti način, ne pokazujući da razumije funkciju pojedine igračke (npr. autić okrene na krov i vrti).
Nemojte se zavaravati da će se sve biti dobro kad dijete progovori- važno je da dijete zna komunicirati, a govor je samo jedno od sredstava komunikacije. Potrebno je promatrati djetetovo ponašanje u cjelini, a ne orjentirati se samo na govor. Ako kod vlastitog djeteta primjećujete ova karakteristična ponašanja, obratite se svome obiteljskom liječniku, pedijatru, psihologu ili rehabilitatoru (defektologu)!
________________________________
Članak napisala:
Tamara Jančevski, prof.rehabilitator
stručna radnica-defektologinja
|
