Naslovnica
O centru
Aktivnosti
Djeca i mladi
Roditelji
Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom
Želite li znati više?
Fotogalerija
Arhiv
Kontakt
 

Izrada Internet stranice
1dva
 

Upoznajemo djecu s teškoćama iz vrtića/razreda

 Kad se u vrtićku skupinu ili razred integrira dijete s teškoćama u razvoju, naravno da odgajatelj ili učitelj ima veliku ulogu u procesu inkluzije, odnosno prihvaćanja tog djeteta od strane ostale djece u skupini/razredu. Velika je uloga i svakog pojedinog roditelja ostale djece, a pritom se brojni roditelji ostale djece nađu u moralnoj dilemi i postavljaju si mnoga pitanja: Da li je dobro da moje dijete ide s jednim takvim djetetom u razred? Hoće li naučiti neprimjerena ponašanja od tog djeteta i nazadovati u svom razvoju? Da li je ta „bolest“ zarazna?

Premda svim silama pokušavamo vlastitu djecu zaštititi od svih loših stvari na ovom svijetu, djeca se već od najranije dobi suočavaju s raznoraznim frustracijama te nam plačem daju do znanja da nešto nije u redu. Isto tako vrlo je vjerojatno da će se u vrtiću ili u školi dijete susresti s brojnim njemu postavljenim zahtjevima koje će izvršavati s više ili manje uspjeha, a po tome smo svi jednaki. Zapravo uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovan sustav najbolje nas uči suživotu jednih s drugima.

Koliko god smo različiti ipak su svi ljudi u jednome isti, a to su potrebe koje svi imamo. Svi ljudi imaju potrebu biti uspješni, prihvaćeni, imati prijatelje, imati otvorene mogućnosti i slobodu izbora. Kada dijete upoznaje svijet izvan vlastite obitelji, uči o različitostima. Tako gledano, ako Vaše dijete polazi vrtić ili školu s djetetom s teškoćama to iskustvo mu može samo pomoći i obogatiti ga. 

Često gledamo svijet samo iz vlastite perspektive, a jako bi bilo dobro da se pokušamo ponekad „staviti u tuđe cipele“ i tako npr. zamisliti koliko je teško biti dijete s teškoćama koje ne zna kako bi pristupilo drugima i započelo igru s drugom djecom, a silno želi imati prijatelje kao i svi mi. U tom smislu dobro je vlastito dijete bez teškoća odgajati da bude empatično i da se ne boji pozvati jedno takvo dijete s teškoćama u igru.

Ako Vaše dijete ide u vrtić ili u školu s djetetom s teškoćama, dobro je da se prvo Vi informirate koje teškoće to dijete ima i na koji način mu je najbolje pristupiti. Takve informacije možete potražiti u knjigama, ali i dobiti ih od učiteljice ili roditelja samog djeteta. Neka starija djeca znaju lijepo sama objasniti što im ide teže i u čemu im je potrebna pomoć. O Vašem stavu prema osobama s invaliditetom, a ne o riječima koje izgovorite ovisit će kako će se Vaše dijete odnositi prema djeci s teškoćama, jer djeca lako prepoznaju što se krije iza naših riječi. Kao i uvijek, najviše će naučiti iz Vašeg primjera te ako su tijekom života imali priliku puno puta Vas promatrati kako pomažete drugima najvjerojatnije će i sami poželjeti u tome sudjelovati i živjeti takvim životom.

Pročitajte nekoliko korisnih savjeta kako Vi kao roditelj možete „pripremiti“ vlastito dijete za što uspješniju interakciju ili možda prijateljstvo s djetetom s teškoćama u razredu ili vrtiću:

1. savjet

Nakon što se informirate s kakvim izazovima se suočava dijete s teškoćama iz razreda ili vrtićke skupine Vašeg djeteta, kod kuće u opuštenoj atmosferi potaknite razgovor o djeci iz razreda/vrtića i pritom se osvrnite na dječaka/djevojčicu s teškoćama i objasnite svome djetetu kako da tumači njegova/njezina ponašanja- recite npr. „Kad se Marko vrpolji na stolici i lagano te pritom gurka to nije zato što želi tebi smetati, nego zato što mu je jako teško sjediti mirno.“

2. savjet

Ako dijete želi znati detalje o ponašanju djeteta s teškoćama možete mu objasniti da se to dijete ponaša tako zato što njegov mozak drugačije radi i mora uložiti puno više truda nego mi ostali da bi npr. pisao riječi bez greške. Radije tako objasnite djetetove teškoće, a izbjegavajte termin „bolesno dijete“. Takvo dijete je bolesno samo onda kada se prehladi ili dobije neku drugu bolest koja se može izliječiti, a inače je to dijete s teškoćama.

3. savjet

Izbjegavajte previše naglašavati da npr. dječaku iz razreda koji je smanjenih intelektualnih sposobnosti stalno treba pomoć. Možete napomenuti da kao što npr. nekome ne ide dobro matematika, tako i tom dječaku ne idu neki predmeti, pa će mu možda češće trebati pomoć. Potaknite vlastito dijete da razmisli koliko mu je lakše kad mu netko pomogne i kako je lijepo kad pomažemo jedni drugima, no naglasite da ako i on želi pomagati drugima prvo treba pitati drugoga da li mu treba pomoć, a ne pomoć nametati silom.

4. savjet

Naravno da je dobro podsjetiti dijete da se nitko ne osjeća dobro kad mu se netko ruga i najbolje vlastitim primjerom pokazivati koliko je ruganje drugima nedopustivo i duboko vrijeđa drugoga kao osobu. Dijete će kopirati način na koji se odnosite jedni prema drugima u obitelji.

5. savjet

Kad bi u svijetu bilo više „pomagača“ ili „branitelja“ puno manje loših stvari bi se događale pojedincima. Poučite svoje dijete da se uvijek zauzme za slabijega ili ugroženoga i na taj način bude „pomagač“ ili „branitelj“. Ako naučimo dijete da okreće glavu pred nevoljom drugoga u pravom trenutku nitko se neće naći tko bi istupio i pomagao i našem djetetu.

6. savjet

Ne „prisiljavajte“ dijete na prijateljstvo s djetetom s teškoćama. Svatko ima pravo sam si izabrati prijatelje. Dovoljno je da odgajate dijete da bude dobronamjerno prema svakome, a ako se dogodi pravo prijateljstvo između njega i djeteta s teškoćama, podržite to!

7. savjet

Ako Vaše dijete voli puno vremena provoditi sa svojim prijateljem s teškoćama, poradite na svojim eventualnim strahovima, a ne zbog straha braniti djetetu druženje s novim prijateljem. Zapamtite da teškoće u razvoju nisu zarazne, a ako Vaše dijete „pokupi“ neka ponašanja od svog novog prijatelja tu ćete biti Vi da mu objasnite koje ponašanje je primjereno, a koje nije te će najvjerojatnije bit djelotvorno ako ignorirate neprimjerena ponašanja kojima dijete samo pokušava privući pažnju (npr. dijete priča nerazumljivo kao i njegov prijatelj s govornim teškoćama).  

________________________________
Članak napisala:

Tamara Jančevski, prof.rehabilitator

stručna radnica-defektologinja

 
10. veljače 2012.
Otvoreno
315 puta