|
Godišnji odmor je pravo radnika na oslobođenje od rada kako bi se mogao odmoriti i obnoviti svoje psihofizičke sposobnosti za daljnji rad, što je na kraju i bitno za produktivnost rada kojeg obavlja.
Ljeto je vrijeme kada svi većinom koristimo glavninu svojeg godišnjeg odmora kako bi nekud otputovali, ostali doma i odmorili se od svakodnevice posla, i jednostavno uživali u ljetu.
Kako je zakonski rješeno pitanje godišnjih odmora?
Zakon o radu (NN 114/03 – pročišćeni tekst) je zakon koji rješava minimum prava radnika pa tako i prava na godišnji odmor.
Pravo na godišnji odmor
Pravo na godišnji odmor ima svaki radnik. To se odnosi na radnike koji rade na neodređeni i određeno, s punim, nepunim ili skraćenim radnim vremenom. Poslodavac ga je dužan omogućiti, a radnik koristiti. Radnik se toga prava ne može odreći, a ako ga ne iskoristi krivnjom poslodavca, ima pravo na naknadu štete. Sporazum o odricanju prava na godišnji odmor ili isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora je ništav.
Stjecanje prava na godišnji odmor
U slučaju prvog zaposlenja ili prekida dužeg od 8 dana između dva zaposlenja, radnik stječe pravo na odišnji nakon 6 mjeseci neprekidnog rada. No, prekidom se ne smatra i privremena nesposobnost za rad kao što je bolovanje ili rodiljni/roditeljski dopust. Međutim, ako radnik u tekućoj kalendarskoj godini nije ispunio rok od 6 mjeseci te nije stekao pravo na puni godišnji odmor za tu godinu, ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u iznosu od 1/12 punog godišnjeg odmora za svakih navršenih mjesec dana rada. Pravo na razmjerni dio ima i radnik kojem u tekućoj godini prestane radni odnos prije 1. srpnja.
Trajanje godišnjeg odmora
Zakon o radu propisuje najkraće trajanje godišnjeg odmora koje iznosi 18 radnih dana (osim za maloljetne radnike za koje iznosi 24 radna dana, te 30 radnih dana za radnike koji rade na poslovima na kojima ih niti uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti od štetnih utjecaja). Najduže trajanje godišnjeg odmora nije ograničeno zakonom.
Trajanje godišnjeg odmora za svakog radnika određuje se ugovorom o radu koji mora biti u skladu s pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom (ako postoje za tu djelatnost), te naravno u skladu sa minimalno određenim trajanjem godišnjeg odmora prema Zakonu o radu.
U slučaju da je različito propisano ugovorom o radu , pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom i zakonu o radu, primjenjuje se ono što je najpovoljnije za radnika. Poslodavce obvezuju kolektivni ugovori koji se odnose na djelatnosti kojima se oni bave.
Trajanje godišnjeg odmora obvezni je dio ugovora o radu, ali se može i uputiti na pravilnik o radu ili kolektivni ugovro koji to rješava.
Računanje godišnjeg odmora
U godišnji odmor se ne računaju neradni dani i blagdani, te vrijeme provedeno na bolovanju. Međutim, subote se računaju u godišnji, ako drugačije nije određeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Raspored godišnjih odmora
Godišnji odmor se koristi sukladno rasporedu godišnjih odmora kojeg donosi poslodavac. Prilikom donošenja tog rasporeda, poslodavac je dužan voditi računa o željama radnika, ali u skladu s potrebama organizacije rada. Ako postoji radničko vijeće ili sindikalni povjerenik, dužan se je s njima savjetovati. Poslodavac je dužan uručiti radniku odluku/rješenje/obavijest o godišnjem odmoru 15 dana prije korištenja istog.
Poslodavac može organizirati i kolektivni godišnji odmor, ali samo tako da svi radnici iskoriste godišnji odmor u jednom dijelu (moguće u dva dijela samo uz pisani pristanak radnika).
Prekid godišnjeg odmora zbog potreba rada moguć je samo ako je određen ugovorom o radu, pravilnikom ili kolektivnim ugovorom, te uz naknadu štete prouzročene prekidom godišnjeg odmora.
Korištenje godišnjeg odmora
Godišnji odmor se koristi u jednom dijelu, ili u dva dijela na traženje radnika. Zakon ne predviđa korištenje u tri ili više dijelova, ali se dopušta, ako bi se na traženje radnika, uzimajući u obzir potrebe poslovanja, radnik i poslodavac tako dogovorili. Zabrana je na poslodavcu da nametne takovo korištenje godišnjeg odmora u dijelovima koji ne odgovaraju radniku i ne omogućavaju mu prikladan odmor.
Kada radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio treba iznositi najmanje 12 radnih dana neprekidno, a mora se korisiti u tekućoj kalendarskoj godini za koju se ostvaruje. Drugi dio(dijelove) godišnjeg odmora, radnika mora iskoristiti do 30. lipnja slijedeće godine.
Jedan dan godišnjeg odmora radnika ima pravo koristiti kad želi, uz prethodnu obavijest poslodavcu barem tri dana prije, ako nije drugačije propisano kolektivnim ugovorom.
U slučaju da radnik prvi dio godišnjeg odmora nije iskoristio ili mu je prekinut u tekućoj godini zbog bolovanja ili rodiljnog dopusta, ima ga pravo iskoristiti do 30. lipnja slijedeće godine, uz uvjet da radio najmanje 6 mjeseci u godini za koju je ostvario pravo na godišnji odmor (pri čemu se bolovanje ili rodiljni dopust ne smatraju vremenom rada).
Naknada plaće i regres
Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Naknada plaće iznosi prosjek plaće protekla tri mjeseca, ako nije povoljnije uređeno pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Regres nije zakonska obveza poslodavca, te ga je on dužan isplatiti radniku samo ako je to uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Prekršaji poslodavca
Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako radniku ne izda potvrdu o korištenju godišnjeg odmora. Novčanom kaznom od 1.000,00 do 3.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
Novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba: ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u dijelovima pod uvjetima propisanima Zakonom o radu; ako raspored godišnjih odmora ne utvrdi u skladu s odredbama Zakona o radu. Novčanom kaznom od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
Novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba: ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju određenom Zakonom o radu; ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora; ako radniku ne isplati naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini i na način određen Zakonom o radu. Novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
U slučaju prekršaja poslodavca radnik se može obratiti sindikatu, inspektoru rada i sudu.
|
|
| 4. kolovoza 2009. |
Otvoreno
1456 puta |
|
