|
Od 20.-27. rujna u cijeloj Europi obilježava se „Tjedan ADHD-a“. Cijeli životni vijek se trebamo prilagođavati svojoj okolini i tražimo načine da se uklopimo u zajednicu u kojoj živimo. Nije lako biti drugačiji! Pozitivna socijalna okolina svakako može pomoći djetetu da pronađe volju i snagu za nadvladavanje teškoća u ponašanju i u učenju. S kakvim izazovima se susreću osobe s ovim poremećajem možete pročitati u članku koji slijedi!
Biti drugačiji, imati ADHD
Nije lako biti drugačiji! Cijeli životni vijek se trebamo prilagođavati svojoj okolini i tražimo načine da se uklopimo u zajednicu u kojoj živimo. Kod polaska u vrtić, kretanja u školu, prelaska iz osnovne u srednju školu i kasnije odlaska na fakultet i prvog radnog dana suočavamo se sa novim izazovima, a najveći od svih izazova je kako se uklopiti u okolinu u koju smo došli, postati dio nje. Dijete koje ima poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj vrlo brzo postane svjesno da je drugačije i da teško ide ukorak sa svojim vršnjacima.
Koliko će se netko isticati u okolini u kojoj živi puno ovisi i o pravilima i normama ponašanja te okoline, što se procjenjuje kao „abnormalno“ i „neprihvatljivo“, a što je „normalno“ i „prihvatljivo“. Društvo se na primjer različito odnosi prema dječacima i prema djevojčicama, pa je tako „normalno“ da su djevojčice gotovo uvijek mirne i pristojne, a dječaci često nemirni i neposlušni.
Djeca sa dijagnozom poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj imaju poteškoća u odnosima sa svojom okolinom. Okolina od njih često očekuje zrelost koju oni u tom trenutku nemaju. Dijete s ovim poremećajem kasnije od svojih vršnjaka dostigne emocionalnu zrelost koja podrazumijeva na primjer kontrolu svojih osjećaja i nagona, odlaganje trenutnog zadovoljavanja potreba, samosmirivanje u frustirajućoj situaciji. Napadaji bijesa zbog sitnice koju im roditelj ne dozvoli nešto su na što se treba pripremiti.Iz tog razloga važno je biti strpljiv u učenju djeteta da ne može uvijek dobiti (odmah) ono što želi.
Najčešće dijete lako stječe poznanike, no rijetko se taj odnos pretvori u prijateljstvo, jer ne uspijeva sačuvati taj odnos dulje vremena. Česta karakteristika je uloga „zabavljača“ u svojoj grupi, što je pozitivna osobina, jer dijete postaje omiljeno u društvu i osjeća se prihvaćeno od svojih vršnjaka. Nije dobro kada dijete pretjeruje u toj ulozi i umjesto razrednog zabavljača postane predmetom ismijavanja. Potrebno je dijete naučiti da se prilagodi grupi i povremeno zatomi svoju potrebu za dominacijom i isticanjem, jer ostali članovi grupe najčešće ne toleriraju takvo ponašanje te se djeca s ovim poremećajem dosta često druže i igraju sa mlađom djecom ili s djecom suprotnog spola.
Jedno istraživanje u Švedskoj (2008. godine) otkrilo je jaku vezu između ADHD-a i vršnjačkog nasilja. Kod djece s ADHD-om postoji četiri puta veća mogućnost nego kod njihovih vršnjaka da će jednog dana postati nasilni prema svojim vršnjacima. Isto tako je otkriveno da su ta ista djeca s ADHD-om redovito trpjela nasilje od svojih vršnjaka deset puta češće od drugih.
Zbog opasnosti da se kod djeteta naruši pozitivna slika o sebi i da stupanj samopouzdanja bude nizak radi stalnog doživljavanja odbijanja i negodovanja na njegove postupke od strane okoline, potrebno je da dijete s ADHD-om uči socijalne vještine. Glavni problem koji se javlja u učenju socijalnih vještina je teškoća prenošenja naučenih vještina u nove situacije. Lijekovi mogu pomoći djetetu da postane mirnije, pažljivije i da bude sposobno slušati ono što treba naučiti. Osim lijekova i individualnih i grupnih tretmana za ovu djecu jako se učinkovitom pokazala podrška od strane njihovih vršnjaka. Vršnjaci mogu pomoći na način da na primjer ohrabruju i pozivaju dijete s ADHD-om da se tijekom odmora u školi u većoj mjeri uključi u igru s vršnjacima. Pokazalo se da su se djeca s ADHD-om koja su imala takvu pomoć od vršnjaka s vremenom počela lakše snalaziti u grupi vršnjaka čak i dok vršnjak-pomagač nije bio prisutan.
Pozitivna socijalna okolina može pomoći djetetu da pronađe volju i snagu za nadvladavanje teškoća u ponašanju i u učenju. Strukturirano i mirno obiteljsko ozračje i pozitivne životne promjene često utječu na ublažavanje nemira kod djece s ADHD-om.
Ako želite još više saznati o ADHD-u pročitajte ovaj članak!
|
