• događaj je irelevantan (nevažan)
• događaj neugrožavajući ili pozitivan
• događaj je ugrožavajući ili traži prilagodbu, dakle situacija je stresna

• neposrednu opasnost - odnosi se na postojeću situaciju (npr. sada moram ostati duže na poslu)
• povredu ili gubitak - odnosi se na blisku budućnost (npr. u budućnosti ću više vremena morati ostati na poslu)
• prijetnju - anticipirani gubitak ili povredu do koje može, ali ni ne mora doći (npr. možda neću stići na djetetovu utakmicu/nastup ovaj tjedan zbog više posla)
• izazov - mogućnost dobitka te daljnjeg rasta i razvoja (npr. kada to obavim, povećava se mogućnost napredovanja ili povišice)

1. prvo procjenjujmo sam događaj - da li je on prijetnja ili izazov. Novi obim posla koji nam šef da, možemo procijeniti kao prijetnju (na dobar rad dosadašnjeg posla, na kvalitetu rad, na vrijeme koje nam je potrebno za izradu samog posla...) ili kao izazov (moći ću se dokazati, prilika za napredovanje...)
2. nakon toga procjenjujemo svoje sposobnosti da se nosimo sa tim događajem. I opet tu možemo zaključiti, bez obzira na prvu procjenu, da je događaj izazov ili prijetnja. Iako je prva procjena događaja „Više posla" doživljena kao prijetnja, možda nakon prospavane noći i promišljanja o svojim sposobnostima shvatimo da to nije toliko strašno, da imamo mogućnosti i kapaciteta nositi se sa više posla i da to neće biti toliko vremenski opterećujuće, te prijetnju pretvorimo u izazov.

• kad postoji neravnoteža između zahtjeva radnog okruženja i mogućnosti da im pojedinac udovolji, a neuspješno udovoljavanje zahtjevima povezano je s važnim posljedicama à situacija se procjenjuje prijetećom

• krupne promjene u radnoj sredini (ali i u osobnom životu!) su potencijalno visoko stresne jer  nose neizvjesnost i potrebu prilagođavanja à o našoj procjeni ovisi da li ćemo te događaje proglasiti prijetnjom ili izazovom?

• osobito su stresna zanimanja koja uključuju veliku odgovornost (za druge ljude ili materijalne vrijednosti), stalni vremenski pritisak ili neposredni rad s ljudima (šefovi, manageri, šalterski službenici, poslovi vezani uz zdravstvo, socijalu ili edukaciju).

• gubitak osjećaja osobne vrijednosti
• razdražljivost, niska tolerancija za frustraciju, agresivnost
• povlačenje u socijalnim odnosima

• povećana upotreba duhana, alkohola...
• izostajanje s posla
• negativizam - za posao, za suradnike
• pesimizam - i tako se ništa ne može učiniti
• komunikacijske poteškoće

• češće pobolijevanje
• osjećaj tjelesne iscrpljenosti
• psihosomatika - glavobolje, bolovi u leđima, trbuhu, poremećaji spavanja, prehrane...

• RADNI ENTUZIJAZAM - obično na početku radnog vijeka, na novom ranom mjestu kada se pojavljuje povećana razina energije, nerealna očekivanja na poslu (i spram sebe i spram klijenata), nekritična predanost poslu - i izvan radnog vremena
• STAGNACIJA - svjesnost da dometi posla nisu onakvi kakvima ih je pojedinac zamišljao
• EMOCIONALNO POVLAČENJE - udaljavanje od posla, prestanak rada toliko savjesno kao do sad, nezainteresiranost za posao, izoliranje od klijenata, nezainteresiranost
• APATIJA - cinizam, ravnodušnost, depresija

1. Radni i organizacijski uvjeti (neprikladan i neopremljen prostor, pomanjkanje sredstava za rad, pomanjkanje privatnosti - stalan doticaj s klijentima, opasnost fizičkog napada ili ozljede, količina radnog opterećenja, odgovornost (osobito bez mogućnosti utjecaja, moći), nejasno (dvosmisleno) definirane radne uloge i očekivanja od ostalih, nepostojanje odmora tijekom radnog dana, nejasna pravila nagrađivanja i/ili napredovanja, vremenski pritisak - rokovi...)
2. Socijalni odnosi (psihosocijalna klima organizacije, stil odlučivanja i rukovođenja, nedostajanje jasne misije organizacije, pomanjkanje povratnih informacija o postignućima, zatvorenost organizacije u svoje okvire, nepoticanje organizacijske lojalnosti i privrženosti, nedobivanje socijalne podrške)
3. Unutarnji izvori (nerealna očekivanja - od sebe i od drugih, potreba za stalnom kontrolom nad situacijom, osjećaj kompletne odgovornosti za posao, nedostatak suradnje i podjele posla s drugima, tvrdoglavost u postizanju  ciljeva na poslu, pomanjkanje redoslijeda radnih prioriteta, osjećaj stručne nekompetentnosti)

• mijenjanje stresora - kad pojedinac ima dovoljno snage i vidi da može uspostaviti kontrolu nad situacijom

• rješavanje problema (npr. podizanje vlastite kompetencije i znanja učeći, razvijanje specifičnih vještina potrebnih za bolje obavljanje posla)
• komuniciranje o problemu - kad je stresor socijalne naravi (razgovor s kolegom, s šefom, zauzimanje za svoje potrebe)
• planiranjem i reorganizacijom svakodnevnih aktivnosti (neke poslove možda možemo podijeliti s drugima te se tako rasteretiti)
• rasterećenjem dnevnog rasporeda (nemaju svi poslovi rok izvedbe danas, postaviti prioritete te prvo riješiti hitnije stvari

• izbjegavanje stresnih situacija - kad pojedinac nema dovoljno snage i/ili mogućnosti za izravno djelovanje prema stresoru

• prostorno udaljavane od kritične situacije (maknuti se od neke osobe i/ili smanjit situacije u kojima se susrećemo s njom)
• privremeno odustajanje i povlačenje (puštanje situacijue i/ili konflikta da „miruje" neko vrijeme)
• postavljanje vlastitih granica - jasno kažemo ne
• delegiranje posla na druge (podređene, kolege, ali i nadređena ako odrađujemo njihove poslove)

• prihvaćanje stresne situacije - preventivne aktivnosti radi osnaživanja tjelesne i psihološke otpornosti na stres mijenjanjem percepcije situacije

• kognitivna priprema na stresnu situaciju (psihički se pripremiti na susret s nekime, na gužvu na poslu i sl.)
• ublažavanje posljedica djelovanja stresora uključivanjem o aktivnosti koje povećavaju otpornost na stres (pravilna i redovita prehrana, rekreacija, aktivna i pasivna relaksacija)
• usvajanje tehnike samoohrabrivanja i pozitivnog mišljenja
• smanjivanje nerealnih očekivanja (o zahvalnosti drugih, o vjerovanju da "ja mogu sve")
•  osiguravanje vremena za sebe i na poslu, i izvan posla

Privici

• Strategije samopomoći