• da je jako važno imati stalno mjesto za učenje, gdje nema nepotrebnog ometanja, nepotrebnih zvukova, mobitela, telefona... gdje će biti ispunjeni uvjeti za mirno i koncentrirano učenje.

• da se učenje treba planirati  - probajte u nedjelju navečer napraviti plan učenja s djetetom za sljedeći tjedan. U planu navedite koje će predmete učiti, u koje vrijeme, koliko će učiti (ovdje je vrlo važno da se termini učenja definiraju preko KOLIČINE naučenog gradiva (dva poglavlja, 10 zadataka), a ne preko vremena potrebnog za učenje. Primjer jedne takve tablice imate dolje.

• da je za učenje za školu potpuno nebitna i nevažna činjenica da se djetetu ponekad ne da učiti. Nije iznenađujuće da je djeci, posebno ako im ide lošije, ponekad „dosta" i škole, i zadaća i učenja i nastavnika. I odraslima je ponekad dosta i posla i računa i obaveza... ali to ne mijenja činjenicu da je učenje obaveza djece i da je to aktivnost koju moraju „odrađivati" više-manje svakodnevno. Na rečenicu „Ne da mi se" odgovorite toplo „Razumijem da ti je dosta matematike/engleskog/povijesti, ali ako želiš bolju ocjenu to se može napraviti samo kroz učenje. Ako ti treba pomoć, tu sam."

• imajte na umu da je učenje „djetetov posao". Naravno da ćete mu pomoći kada zapne, kada mu nešto nije jasno, ali roditelji su svoje škole odškolovali. Vi ste svoju školu završili, sada je red na vašem djetetu. Pomozite mu kada mu pomoć treba, ali tražite od njega da vam točno kaže što mu nije jasno (rečenica „Ništa mi nije jasno" ne bi trebala ništa značiti). Ako dijete zna što mu nije jasno, na čemu inzistirajte, to znači da je gradivo berem pregledalo i upoznalo se s njim. Što je jedan od načina učenja.

• čitanje
• ponavljanje na glas
• vađenje ključnih pojmova - izdvajanje bitnih pojmova (ne više od 9 pojmova)
• traženje nadređenih i podređenih pojmova
• crtanje kognitivnih (mentalnih) mapa
• smještanje podataka koji se uče u tablicu
• traženje pojmova po internetu
• praktična primjena nekog znanja
• gledanje (dokumentarnog) filma o temi koja se uči
• traženje primjera iz života
• povezivanje s drugim gradivom (koje je priče učeno ili iz drugog predmeta)
• ...

Kada se i usvoje svi praktični savjeti za bolje i kvalitetnije učenje, ostaje borba s još jednim velikim problemom vezanim uz učenje i školu, a to je motivacija. Motivacija se u psihologiji definira kao unutarnje stanje ili (pretpostavljeni) procesi koji pokreću biće prema nekom cilju. U slučaju škole taj cilj je znanje.

No kada pitate djecu zbog čega uče, vrlo rijetko će odgovoriti da je znanje njihov cilj, već vjerojatno dobro ocjene. Trik je onda vratiti stvari na početak - tj. pokazati djetetu kako mogu uživati u znanju. Djeca su sama po sebi vrlo znatiželjna i željna novih informacija. Motivacijski proces može se pokrenuti kada djetetu pokažete (a u svakodnevnom životu se dešavaju situacije gdje je to moguće) da je znanje iz škole primjenjivo. Šećući šumom možete komentirati i povezati stvari s znanjem prirode i društva i/ili biologije, kuhajući u kuhinji možete povezivati to što radi sa znanjem prirode ili kemije, komentirajući aktualna politička / društvena zbivanja možete raspravljati o povijesti ili geografiji...

Dobro je poznata podjela motivacije na unutarnju (intrinzičnu) i vanjsku (ekstrinzičnu). Unutarnja motivacija je motivacija potaknuta željom za znanjem, uspjehom, rastom i napredovanjem u nekim vještinama. To je ono što bi svako dijete trebalo imati pri učenju (a nažalost, nema). Tu onda roditelji uskaču s poticanjem motivacije makar a vanjskom planu (jer tu jedino nešto mogu učiniti). Vanjsko motivirano dijete uči zbog posredne nagrade koju time dobiva ili kazne koju time izbjegava. To mogu biti ocjene, podrška i pažnja roditelja, novi par traperica, mobitel, ali i mogućnost izlazaka vikendom.