|
Reci mi i ja ću zaboraviti.Pokaži mi i ja ću zapamtiti. Uključi me i ja ću razumjeti.
 |
Koliko god se čini da odrasli trebaju biti ozbiljni i ne smiju se zabavljati dok uče, dokazano je da i mala djeca i odrasli najbolje uče kroz igru. Danas je dosta rasprostranjena metoda poučavanja odraslih o nekoj temi putem radionica. Svaka radionica ističe iskustveno učenje kao najefikasniji način učenja.
Još je Konfucije 450.g.p.n.e. rekao:
„Reci mi i ja ću zaboraviti.
Pokaži mi i ja ću zapamtiti.
Uključi me i ja ću razumjeti.“
Odrasli često zaboravljaju da i sami ponekad zaspe na dosadnim predavanjima ili nad debelom knjigom, a kada su i osjećajima i mislima i cijelim tijelom uključeni u neku problematiku, tada i drugi put znaju kako će riješiti takav i slične probleme koji se javljaju. Ono što se kod odraslih naziva iskustveno učenje, kod djece je igra pretvaranja. Prelazak sa konstruktivne igre na simboličku igru, odnosno igru pretvaranja, važan je događaj jer se radi zapravo o prelasku iz svijeta konkretnih predmeta u apstraktni svijet. Većina djece automatski prijeđe sa igre u kojoj nešto stvara u igru u kojoj mu nije potrebno da ima npr. traktor ispred sebe, već ga može zamisliti i gestama oponašati pokrete vožnje.
 |
Djeca kroz igru u kojoj moraju riješiti određeni problem uče na koje sve načine mogu takav sličan problem riješiti u stvarnosti. Ponavljanjem te igre imaju priliku uvježbati vještinu koja im je važna za rješavanje problema (npr. konstruktivno rješavanje sukoba). Iz tih razloga u igri pretvaranja je dozvoljeno i tući svojom lutkom tuđu lutku i zabijati svoj autić u autić drugoga djeteta (ozlijeđivati osobe s kojima se igraju, naravno, nije dozvoljeno).
U igri pretvaranja dozvoljeno je i poželjno pokazati svoje osjećaje, pa makar to bila i ljutnja, bijes. Nitko se neće ozlijediti ako djetetova lutka udari Vašu lutku, no ako Vaša lutka na to reagira moguće je da će dijete dobiti novi uvid u čitavu situaciju- moći će čuti kako se osjeća onaj koji je povrijeđen, vidjeti posljedice svojih radnji, uočiti načine na koje drugi može reagirati (vratiti udarcem, povući se, razgovarati...) te isprobati koji je njemu najdjelotvorniji način ponašanja u pojedinoj situaciji.
 |
Često terapija djece s teškoćama u razvoju izgleda samo kao igra, no ustvari se radi o korištenju igre kao sredstva za poticanje razvoja djeteta u svim aspektima (kognitivnom, motoričkom, emocionalnom, moralnom, govornom...). Stručnjaci često igru koriste kao sredstvo učenja te na taj način ili preveniraju teškoće ili postojeće teškoće žele ublažiti, a dijete dovesti do njegove najviše razine razvoja.
U djetetovom razvoju važne su igračke i dobro je da su didaktičke, tj. da potiču razvoj djeteta, ali signali i reakcije koje dijete dobije od ljudi i koji onda samo dijete potiču na reakciju nezamjenjivi su i ne mogu se nadomjestiti igračkama. Za dijete je važno da dobiva povratne informacije od drugih, a kroz igru u kojoj npr. otac glumi da je njegov kažiprst majka, a dijete da je njegov mali prst neposlušan mališan, dijete dobiva jasne poruke o tome što je primjereno, što nije, kako neko njegovo ponašanje može utjecati na ponašanje majke i mnoštvo drugih informacija o zbivanjima u svijetu oko sebe, ali i u sebi. Dakle, da bismo se pretvarali ne trebaju nam skupe igračke, nekad može poslužiti prst, čarapa, komad voća i bilo što što se može opipati.
 |
Djetetu s teškoćama u razvoju potrebna je pomoć u izgradnji svijeta simbola, pa ako želimo potaknuti djetetov razvoj i pomoći mu da u stvarnom životu nauči rješavati probleme samostalno, kod igre s djetetom treba slijediti neke smjernice: - Nabavite igračke i pomagala koja mogu poslužiti djetetu da bolje shvati nekakvu situaciju iz stvarnog života (npr. liječnička torba) ili jednostavno ona koja mogu oponašati situacije iz stvarnog života u kojima dijete uživa (npr. set za kuhanje)
- Koristite radnje pretvaranja kao odgovor na djetetove stvarne želje (npr. ponudite mu kockicu kada Vas traži kolačić)
- Neka dijete samo otkrije što je stvarno, a što je izmišljeno (npr. ne sprječavajte ga kada pokuša obući lutkinu jaknicu)
- Služite se lutkama u igri i nemojte govoriti o lutki, već govorite iz lutke, odnosno pretvarajte se da ste Vi ta lutka i vodite razgovor sa lutkom Vašeg mališana
- Pomozite djetetu da razradi svoje namjere ispitujući ga o tome što je izabrao za temu igre (npr. tko ide kod doktora, zašto, kada, kako...)
- Unesite prepreku u igru (npr. policajac koji zaustavlja kamion)
- Budite teatralni kako bi naglasili emocije koje Vaš lik proživljava tijekom igre
i najvažnije, uživajte u igri s Vašim djetetom!
Tamara Jančevski, prof. rehabilitator
stručna radnica-defektologinja
|
|
| 27. studenog 2009. |
Otvoreno
739 puta |
|
