Bebe

Razumiju:
- Primjećuju promjene u količini energije kod roditelja ali i njihov emocionalni status
- Starije bebe primjećuju kada jedan roditelj više ne živi u kući.

Osjećaji:
· Osjetljiviji su, poput češćeg plakanja i nemira.
· Promjene u noćnom i dnevnom spavanju i ostalim dnevnim rutinama.
· Ako se nova odrasla osoba doseli u kuću, starije bebe mogu postati nervozne i plašljive.

Što roditelji mogu učiniti za bebe:
· Držati se uobičajenih rutina i rasporeda.
· Uvjeriti bebe da su uvijek prisutni tjelesnim dodirima i riječima ljubavi.
· Držati djetetove omiljene igračke, dekice ili plišane igračke na dohvat ruke
· Postepeno upoznavati starije bebe s novim odraslim osobama.

Mala djeca

Razumiju:
· Primjećuju da jedan od roditelja više ne živi u kući.
· Mogu pokazati empatiju prema drugima, poput roditelja koji je tužan.

Osjećaji:
· Mogu se teško odvajati od roditelja.
· Mogu pokazivati ljutnju prema roditelju.
· Mogu izgubiti neke od vještina koje su već usvojili, poput odlaska na nužnik.
· Mala djeca mogu pokazati neka ponašanja koja su «prerasla», poput sisanja palca.
· Rutine dnevnog i noćnog spavanja mogu se promijeniti.
· Starija mala djeca mogu imati i noćne more.

Što roditelji mogu učiniti za malu djecu:
· Osigurati više vremena kada se pripremaju na razdvajanje (npr. Stići 10 do 15 minuta ranije u vrtić).
· Osigurati tjelesnu i verbalnu potvrdu svoje ljubavi i brige.
· Pokazati brigu i razumijevanje djetetove brige i neugode: shvatiti da, uz vrijeme i podršku, stara ponašanja poput sisanja palca će nestati a novo razvijene vještine poput odlaska na nužnik će se ponovo pojaviti.
· Razgovarati sa ostalim važnim odraslim osobama kao i osobama koje se brinu oko djeteta o tome kako podržati dijete u tom prijelaznom razdoblju.

Predškolci i rani osnovnoškolci

Razumiju:
· Predškolci znaju da jedan roditelj više ne živi u istom domu.
· Osnovnoškolci počinju razumjeti da razvod znači da njihovi roditelji više neće biti u braku i živjeti zajedno te da se roditelji više ne vole.

Osjećaji:
· Vjerojatno će sebe kriviti za razvod.
· Mogu brinuti o promjenama u svakodnevnom životu.
· Imaju više noćnih mora.
· Mogu pokazati znakove tuge i žalosti zbog odsustva jednog roditelja.
· Predškolci mogu biti agresivni i ljutiti prema roditelju kojeg «optužuju».
· Predškolci se stalno bore s razlikama između mašte i stvarnosti te stoga mogu imati bogate maštarije o tome da će se roditelji pomiriti i opet biti zajedno.

Što roditelji mogu učiniti za predškolce i rane osnovnoškolce:
· Stalno ponavljati djeci da djeca nisu odgovorna za razvod.
· Uvjeravati djecu da će njihove potrebe biti zadovoljene i objasniti im tko će se brinuti o njima i njihovim potrebama.
· Razgovarati s djecom o njihovim osjećajima i mislima, biti osjećajan prema dječjim strahovima.
· Planirati raspored vremena predviđenog za posjete drugog roditelja te podržavati djetetov odnos sa drugim roditeljem.
· Čitati knjige o razvodu zajedno sa djecom.
· Nježno ali istinito podsjećati djecu da je razvod krajnji i da roditelji neće biti više zajedno.

Predtinejdžeri i adolescenti

Razumiju:
· Razumiju što znači razvod ali mogu imati poteškoća sa prihvaćanjem stvarnosti o promjenama koje razvod donosi u njihovu obitelj.
· Iako misle na malo kompleksnijem stupnju, mogu i dalje optuživati sebe za razvod.

Osjećaji:
· Mogu se osjećati napušteni od strane roditelja koji više ne živi s njima.
· Mogu se povući od dugogodišnjih prijatelja i omiljenih aktivnosti.
· Mogu se ponašati na neuobičajen način (npr. Početi govoriti ružne riječi, postati agresivni ili buntovni).
· Mogu se osjećati ljuti ili nesigurni u svojim mislima i osjećajima glede ljubavi, braka i obitelji.
· Mogu se osjećati da prebrzo odrastaju.
· Mogu početi brinuti o «stvarima odraslih», poput obiteljske financijske sigurnosti.
· Mogu se osjetiti obveznima preuzeti odgovornosti odraslih u obitelji.

Što roditelji mogu učiniti za predtinejdžere i adolescente?
· Održavati otvorene komunikacijske veze sa djecom, uvjeravati djecu u svoju ljubav i stalnu prisutnost u njihovom životu.
· Kad god je to moguće, oba bi roditelja trebala ostati uključena u djetetov život, znati djetetove prijatelje, što rade zajedno ali i informirati se o djetetovom napretku u školi i ostalim aktivnostima.
· Štovati obiteljske rituale i rutine (nedjeljni ručak, vrijeme za pisanje zadaće, kupnja namirnica, gledanje omiljenih televizijskih programa zajedno kao obitelj). · Ako trebate povećati djetetove odgovornosti u kući, podijelite uloge prikladne djetetovoj dobi (pomoć pri pranju robe, čišćenja kuće, pomoć u vrtu, priprema hrane i postavljanje stola) te pokažite zahvalnost za djetetovo sudjelovanje.
· Izbjegavajte postavljanja tinejdžera u ulogu povjerenika, planirajte posebno vrijeme za sebe kada ćete izaći sa odraslim prijateljima ili drugim članovima obitelji.
· Recite djeci tko će biti prisutan na posebnim prilikama poput sportskih događaja ili maturalnih ceremonija, posebice ako planirate dovesti novog romantičnog partnera.

Tekst je prijevod teksta autorica

Sare Gable i Kelly Cole, izvor „ Roda „