|
Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije čestita Svjetski dan braka, koji ove godine slavimo 14.veljače, svim bračnim parovima. Svaki brak nosi svoje izazove i za svaki brak je potrebna podrška zajednice. U ovom članku pročitajte što znači biti osoba s intelektualnim teškoćama i voljeti te na koji način se može ta ljubav ozakoniti.
Uglavnom se jako iznenadimo kada čujemo da se netko oženio ili udao za puno siromašnijeg od sebe ili za osobu koja je terminalno bolesna. Valjda je ljudska mana ta što uvijek promatramo samo prepreke koje će takvi parovi morati svakodnevno savladavati i već unaprijed vidimo samo negativnu i crnu budućnost punu briga i problema. Zaboravljamo da nema života, pa tako ni braka, koji nema prepreka. Dvoje ljudi koji se odluče da će kroz život ići zajedno, zbog ljubavi i zajedništva imaju razloga radovati se svakom idućem danu.
Zašto nam je teško za shvatiti potrebu osoba s intelektualnim teškoćama da imaju osobu koju vole pokraj sebe i da s njom kroče kroz život? Nekako nam je jednostavnije vidjeti u njima uvijek malu razigranu djecu koja nemaju potrebe odraslih i koja su uvijek u blizini svojih roditelja.
No, činjenica je da svaki, baš svaki čovjek ima osnovne psihološke potrebe, a među njima je i potreba da voli i da bude voljen. I često baš zbog toga što neiskvarenim duhom podsjećaju na malu djecu, osobe s intelektualnim teškoćama znaju davati i primati ljubav, bez posebnog učenja tih vještina.
Put do braka osoba s intelektualnim teškoćama je dugačak i pritom im je potrebna podrška zajednice. Osoba koja živi u ustanovi ili ima nekakve druge nepovoljne životne okolnosti i nedovoljnu stručnu podršku možda nije navikla da u životu ima izbore i da može donositi odluke koje se uvažavaju.
Prvi korak prema braku, stoga, je učenje vještina vršenja izbora i donošenja odluka. Ponekad je i roditeljima i užoj zajednici potrebna stručna podrška kako bi shvatili da je i osobama s intelektualnim teškoćama važno da imaju kontrolu nad svojom svakidašnjicom i da budu što samostalniji.
Kvaliteta života osoba s teškoćama uvelike ovisi o mogućnostima koje im se pružaju i potpori i poticajima svoje zajednice.
Kao i svakom paru koji planira stupiti u brak, i osobama s intelektualnim teškoćama korisno je sudjelovati u predbračnom savjetovanju. Prilikom savjetovanja važno je posebnu pozornost pokloniti objašnjavanju pojma braka i što zornije i konkretnije prikazati uloge bračnih partnera, kako bi te osobe imale što jasniju predodžbu o braku.
Također važno je posvetiti dio vremena edukaciji o spolnosti. Pošto uglavnom ne postoji zaostajanje u tjelesno-biološkom aspektu spolnog razvoja, potrebno je parove na njima primjeren način informirati o rizicima spolnog ponašanja, kao što su spolne bolesti i neželjena trudnoća, i načinima zaštite te osvijestiti (socijalno) primjerene oblike seksualnog izražavanja.
Naravno, savjetovatelj bi trebao raditi i na usvajanju socijalnih vještina za uspostavljanje partnerskih odnosa. Često je potrebna pomoć u održavanju svakodnevice zajedničkog života-uče se kako oprati rublje, pospremiti, skuhati ručak... Osobama s intelektualnim teškoćama važno je imati stručnjake na koje se mogu osloniti i koji će poticati njihove sposobnosti i raditi na učenju novih vještina u bračnoj zajednici.
Preko suda, do braka...
Mnogim nacionalnim i međunarodnim dokumentima ide se za time da se osobama s invaliditetom (u koje spadaju i osobe s intelektualnim i mentalnim oštećenjima, prema definiciji iz UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom) zajmči potpuna jednakost i ravnopravnost, pa time i da osobe s invaliditetom koje su u dobi za brak, imaju pravo sklopiti brak i zasnovati obitelj na osnovi slobodne i potpune suglasnosti budućih bračnih partnera.
Kod nas brak i njegovo sklapanje regulira Obiteljski zakon (Narodne novine br. 116/03., 17/04., 136/04 i 107/07). Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca, a sklapa se suglasnom izjavom žene i muškarca. Brak mogu sklopiti osobe koje su navršile 18 godina (iznimno 16. godina, uz sudsko dopuštenje) i koje su poslovno sposobne.
Jedna od pretpostavki za valjanost braka – poslovna sposobnost i sposobnost za rasuđivanje, često je prepreka sklapanju braka osobama s intelektualnim ili mentalnim teškoćama, kojima je zbog težine njihove teškoće potpuno oduzeta poslovna sposobnost ili nisu sposobne za rasuđivanje.
Naravno, da i te osobe mogu ipak sklopiti brak, ako sud u izvanparničnom postupku to dopusti osobi lišenoj poslovne sposobnosti za koju je utvrdio da je sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze, te da je brak očito u njezinu interesu. Taj zahtjev za dopuštenje sklapanja braka može podnijeti samo osoba lišena poslovne sposobnosti. Sud odlučuje o tome, ali uz mišljenje skrbnika i centra za socijalnu skrb.
Obično se nastupom punoljetnosti stječe poslovna sposobnost, čime osoba stječe sposobnost da samostalno štiti svoja prava i interese te samostalno preuzima obveze i za njih odgovara.
Često se osobama koje imaju intelektualne ili mentalne teškoće zbog kojih se nisu sposobni brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima ili zbog kojih ugrožavaju prava i interese drugih osoba, oduzima potpuno ili djelomično poslovna sposobnosti, te im se postavlja skrbnik koji tada brine o njihovim pravima, u dijelu u kojem je sud odredio da to one nisu same sposobne. O granicama tih njihovih sposobnosti mišljenje daje liječnik vještak, te na temelju toga i ovisno o težini bolesti tj. nesposobnosti, sud osobu s teškoćama lišava poslovne sposobnosti potpuno ili samo djelomično.
Razlika je što osobi koja je samo djelomično lišena poslovne sposobnosti, nije potrebno odobrenje za sklapanje braka, ako nije lišena poslovne sposobnosti baš u tom dijelu, dok je osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti uvijek potrebno sudsko dopuštenje za sklapanje braka da bi on bio valjan.
Na taj način zapravo društvo pruža posebnu zaštitu onima koji nisu u stanju brinuti se o sebi na način koji ne ugrožava njih niti druge.
Iako osobe koje su lišene poslovne sposobnosti zbog svoje teškoće ne mogu brinuti samostalno o svojim pravima, nisu time lišene i osjećaja ljubavi i potrebe za obitelji, partnerom i zajedništvom, pa bi njihovi skrbnici trebali uvažavati njihove potrebe i osjećaje, i biti ti koji brinu za njihovu dobrobit.
Svi imaju pravo na brak, obitelj i ljubav, pa je na društvu također zadaća da i osobama koje imaju intelektualne ili mentalne teškoće omogući što potpuniji život, i pomogne im u dijelu u kojem to same nisu sposobne. Izreka glasi : jedan od najznačajnijih pokazatelja razvijenog civiliziranog društva jest briga za one kojima je nužna njegova pomoć i podrška.
Članak izradile:
Tamara Jančevski,prof.reh.
stručna radnica-defektologinja Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
Iva Petrović, dipl.iur.
stručna radnica-pravnica Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
|
|
| 12. veljače 2010. |
Otvoreno
792 puta |
|
